Akt o umjetnoj inteligenciji stupio je na snagu u kolovozu 2024. Obveze za visokorizične sustave, međutim, u punom opsegu stižu tek poslije, a u međuvremenu se tehnologija koju taj propis uređuje promijenila do neprepoznatljivosti. Taj razmak nije samo upravna neugodnost nego stvaran sigurnosni rizik, a tko čeka da ga propisi sustignu, ostaje nezaštićen.

Tomislav Vazdar govorio je o tome u emisiji „U mreži Prvog” na HRT-u, uz izvještavanje o skupu o utjecaju umjetne inteligencije u New Delhiju. Opisao je tu tehnologiju kao infrastrukturu, usporedivu s vodom ili strujom. „Ušla je u svaku poru društva. To je tema svakog sastanka svake države i svake tvrtke, jer je pitanje opstanka.”

Razdoblje o kojemu se ne govori

Primjena Akta ide u koracima: zabranjene prakse od veljače 2025., pravila za modele opće namjene od kolovoza 2025., a obveze za visokorizične sustave pomaknute su Uredbom (EU) 2026/1744 na 2. prosinca 2027. za sustave iz Priloga III. i 2. kolovoza 2028. za one ugrađene u proizvode.

Hrvatski ministar pravosuđa i digitalne transformacije Damir Habijan u istoj je emisiji naveo da prenošenje europskog propisa u nacionalno pravo obično traje pet do sedam godina. „U tom se vremenu tehnologija promijeni toliko da propis postane bezvrijedan”, upozorio je.

Sam pomak rokova nastao je upravo iz toga: tijela za normizaciju nisu dovršila tehničke podloge bez kojih se usklađenost ne može ni dokazati. Uz to je malen broj država članica u roku odredio oba tijela koja Akt traži. U Hrvatskoj provedbeni zakon još nije donesen, a tijelo za nadzor tržišta nije određeno.

Nastaje okruženje u kojemu zakon postoji na papiru, a provedbena infrastruktura nije dovršena. Organizacije se time nalaze pred paradoksom: moraju se uskladiti s pravilima koja još nisu potpuno primjenjiva, a braniti se od prijetnji koje se mijenjaju svaki mjesec.

Zašto propis ne može riješiti ono što traži upravljanje

Skup u New Delhiju, održan u veljači 2026., pokazao je istu napetost na svjetskoj razini. Iako je 88 država podržalo zajedničku izjavu o suradnji, obveze su dobrovoljne i neobvezujuće. Sam pomak naslova skupa, sa sigurnosti na utjecaj, pokazuje zajednicu koja je prešla sa smanjenja rizika na gospodarsko natjecanje.

Za organizacije to znači jedno: uređeno upravljanje neće doći odozgo. Mora se izgraditi iznutra.

Strah od vođenja, ne od gubitka posla

Ono što ovaj razmak čini opasnim jest narav prijetnji koje omogućuje. Vazdar je istaknuo nalaz hrvatskog istraživanja koji ide protiv uvriježenog mišljenja: ljudi se ne boje najviše gubitka posla, nego toga da ih se vodi.

To se poklapa sa širom europskom slikom. Prema istraživanju European Tech Insights sveučilišta IE za 2024., 67 posto Europljana strahuje da bi ova tehnologija mogla utjecati na izborne ishode, a 31 posto vjeruje da je već utjecala na njihovo glasovanje. Eurobarometar je pak pokazao da 81 posto građana Unije dezinformacije i strano uplitanje smatra hitnom prijetnjom.

Strah nije neutemeljen. Izvješće AI Index sveučilišta Stanford za 2025. zabilježilo je porast broja zabilježenih incidenata povezanih s umjetnom inteligencijom od 56,4 posto tijekom 2024. Razmak između zaštite koju propis daje i stvarne izloženosti upravo je prostor u kojem navođenje ljudi uspijeva.

Upravljanje se gradi prije nego što propis stigne

Vazdar je u emisiji govorio i o pripremljenosti kroz obrazovanje, uz ocjenu da je cilj tehničkih programa razviti logičko i kritičko razmišljanje kod djece. „Nastavnike treba obrazovati i dati im uvjete da znanje prenesu”, rekao je, uz napomenu da su djeca zasad uglavnom prepuštena sebi.

Za tvrtke vrijedi isto. Nema smisla čekati 2027. ili 2028. da bi se počelo upravljati onime što se već koristi. U praksi to znači nekoliko koraka koje je moguće napraviti odmah.

• Odbor koji odlučuje. Netko mora odrediti dopuštenu uporabu, granice rizika i odgovornost, i to prije nego što se alat uvede.
• Popis onoga što se već koristi. Većina organizacija ne zna koliko alata s umjetnom inteligencijom njezini ljudi već upotrebljavaju, a bez popisa nema procjene.
• Procjena rizika prema postojećem okviru. Okvir NIST-a za upravljanje rizicima umjetne inteligencije i razredba rizika iz samog Akta daju uporište i prije nego što nadzor zaživi.
• Pismenost kroz cijelu kuću. Ne samo u informatici nego i kod uprave, pravnika i ljudi u poslovanju, jer oni odlučuju o uvođenju. Sam Akt obvezu pismenosti propisuje izrijekom.

Strah hrvatskih građana od navođenja govori nešto općenitije: najopasniji rizici umjetne inteligencije nisu tehnički kvarovi nego gubitak povjerenja, dakle trenutak u kojem ni ljudi ni ustanove više ne razlikuju vjerodostojnu obavijest od podmetnute.

Razmak će se zatvoriti kad propis sazrije. Otvoreno je pitanje što će dotad biti s organizacijama koje su ga shvatile kao dopuštenje da čekaju. Kako se takav okvir postavlja u praksi, opisali smo na stranici o upravljanju umjetnom inteligencijom, a same obveze na stranici o Aktu o umjetnoj inteligenciji.

Riskoria Advising & Professional Services savjetodavna je tvrtka za kibernetičku sigurnost i umjetnu inteligenciju koja organizacijama pomaže snaći se u današnjem digitalnom okruženju. Za upite pišite na info@riskoria.eu.