Na pitanje što ljude najviše brine kod umjetne inteligencije odgovor obično stiže brzo: da će nam uzeti posao. Istraživanje na tisuću građana pokazalo je nešto drugo.

Prema istraživanju provedenom za RTL početkom veljače 2026., gubitak posla nalazi se na posljednjem mjestu među brigama. Na vrhu su lažne informacije, lažne snimke i namještene slike, koje kao glavnu prijetnju navodi gotovo 30 posto ispitanika. Slijede zlouporaba podataka i povreda privatnosti s 26,4 posto, prevelik nadzor nad ljudima s 20,7 posto, a tek onda gubitak posla s 19,3 posto.

Tomislav Vazdar, član Upravnog odbora udruge CroAI, komentirao je nalaze za RTL Danas i ocijenio da građani narav rizika razumiju bolje nego što to pokazuje javna rasprava.

Kod kuće da, na poslu ne

Istraživanje je otkrilo i nešto zanimljivo o uporabi. Gotovo 46 posto građana već koristi takve alate, čime je Hrvatska u europskoj sredini. Velika većina, međutim, koristi ih kod kuće, a samo oko 19 posto na poslu.

Ljudi su te alate otkrili sami i koriste ih za traženje podataka, pisanje, učenje i obradu slika. Zatim dođu na posao, gdje ih nema. Gospodarstvo tako propušta priliku, iako su njegovi zaposlenici već korak ispred.

Razlika među naraštajima još je oštrija. Među studentima 91,4 posto tvrdi da tu tehnologiju dobro poznaje. Među osobama starijima od 70 gotovo polovica za nju nikad nije čula. To nije blaga padina nego provalija, a bez ciljanih programa digitalne pismenosti postaje trajna podjela unutar istog društva.

Zašto lažne informacije brinu više

Nalaz da lažne informacije brinu više od gubitka posla zaslužuje ozbiljno čitanje, jer proturječi prevladavajućoj priči u medijima. Vjerojatno su tri razloga.

Iskustvo. Lažne snimke javnih osoba već su se pojavile u Hrvatskoj, a ljudi svakodnevno nailaze na prevarantski sadržaj na mrežama. Prema pregledu prijetnji ENISA-e za 2025., krađa podataka porukom uz pomoć umjetne inteligencije čini više od 80 posto socijalnog inženjeringa u Europi. To nije daleka opasnost nego nešto što stigne u sandučić.

Brzina. Gubitak posla djeluje sporo i neodređeno. Nitko se u ponedjeljak ne probudi zamijenjen strojem. Lažnu snimku, međutim, možete vidjeti u devet i podijeliti je u devet i pet.

Isti korijen. Prve tri brige, lažne informacije, zlouporaba podataka i prevelik nadzor, tri su lica istog pitanja: tko je za to odgovoran. Ljudi se, dakle, ne boje samo pojedine prijetnje nego izostanka jasnog okvira.

Onih 39 posto

Najvažniji je nalaz možda onaj najmanje uočljiv. Na pitanje je li ova tehnologija korisna ili opasna, 38,7 posto ispitanika odgovorilo je da je jednako oboje. Samo 22,6 posto naginje pozitivnom, a 20,2 posto negativnom. Najveća skupina stoji u sredini.

To nije ravnodušnost nego praznina u obavijestima. Ti ljudi čekaju da im netko vjerodostojan objasni što ta tehnologija jest, što može i koje granice postoje.

Odakle im obavijesti? Istraživanje pokazuje da je 59,3 posto građana za umjetnu inteligenciju prvi put čulo iz medija, dakle s televizije, portala i društvenih mreža. Ne u školi i ne na poslu. Iz medija.

Time na način pisanja pada velika odgovornost. Senzacionalističko izvještavanje neodlučnu većinu gura prema strahu, a izvještavanje utemeljeno na podacima gradi razumijevanje. Smjer javnog mišljenja u Hrvatskoj možda više ovisi o uredničkim odlukama nego o strateškim dokumentima u ministarstvima.

Što to znači za nacionalni plan

Hrvatska dovršava nacionalni plan za umjetnu inteligenciju i ovo bi istraživanje trebalo poslužiti kao provjera stvarnosti. Podaci pokazuju stanovništvo koje je zrelije nego što rasprava pretpostavlja: prepoznaje lažne informacije kao bližu prijetnju od gubitka posla, koristi tehnologiju privatno, a na poslu za nju nema podršku, i otvoreno je prema njoj, ali traži pouzdane obavijesti.

Iz toga slijede tri stvari. Obrazovanje ne smije ostati kanal kroz koji je za tu tehnologiju čulo tek 4,7 posto građana, nego taj udio mora znatno porasti, i to na svim razinama. Poduzećima treba osmišljena podrška da se zatvori razmak između kućne i poslovne uporabe, jer 46 posto kod kuće i 19 posto na poslu znači protraćeno znanje ljudi. Pravni okvir, dakle Zakon o kibernetičkoj sigurnosti i obveze iz Akta o umjetnoj inteligenciji, mora se objasniti razumljivo, a ne ostati u jeziku koji čitaju samo stručnjaci.

Ovo je rijedak podatak o tome kako jedno europsko stanovništvo doista gleda na umjetnu inteligenciju. Slika koju daje nije ni strah ni oduševljenje nego oprezna otvorenost koja čeka smjer. To je prilika, ali samo ako joj se odgovori pošteno, a ne oglašavanjem.

Riskoria Advising & Professional Services savjetodavna je tvrtka za kibernetičku sigurnost i umjetnu inteligenciju koja organizacijama pomaže snaći se u današnjem digitalnom okruženju. Za upite pišite na info@riskoria.eu.