Sjednicu je otvorio čovjekoliki robot, uz pitanje hoće li tehnologija služiti ljudima ili obrnuto. Bilo je to ugodno pitanje, na koje se lako izmaknuti.

Teže je pitanje bilo u podacima: ako Hrvatska ima ljude, mjesto na ljestvicama inovativnosti i rani početak u uređivanju, zašto ovu tehnologiju koristi samo 12 posto poduzeća?

Bio sam na trećoj sjednici Nacionalnog vijeća za digitalnu transformaciju, kojom je 6. veljače 2026. predsjedao predsjednik Vlade. Kao član Upravnog odbora udruge CroAI predstavio sam njezin pozicijski dokument sa sedam prioriteta.

Slavimo pogrešne brojke

Hrvatska je 43. na svjetskoj ljestvici inovativnosti. Ulaganja u nove tvrtke porasla su 15 posto, na 184 milijuna eura. Digitalna pismenost je 59 posto, a stručnjaci u informatici čine 5 posto radne snage. Te brojke zaslužuju priznanje.

One, međutim, prikrivaju problem. Prema Eurostatu, ovu tehnologiju koristi oko 12 posto hrvatskih poduzeća. Prosjek Unije bio je 13,5 posto u 2024., a u 2025. skočio je na 20 posto. Danska je prešla 40. Ne sustižemo, nego gledamo kako razmak raste.

Ljestvice inovativnosti mjere mogućnost. Stopa uvođenja mjeri stvarnost.

Sedam prioriteta

Nisu jednako hitni, ali su povezani, pa preskakanje bilo kojega zaustavlja ostale.

Ispitno okruženje za regulatorne svrhe. Akt o umjetnoj inteligenciji traži da svaka država članica ima barem jedan djelatan. U trenutku sjednice rok je bio 2. kolovoza 2026., a Uredbom (EU) 2026/1744 pomaknut je na 2. kolovoza 2027. Više vremena ne mijenja bit: bez takvog okruženja hrvatske tvrtke koje grade visokorizične sustave nemaju gdje ispitivati, pa će otići drugamo. To nije želja nego pravna obveza s rokom.

Računalna snaga je nužna, ali nije dovoljna. Superračunalo Supek je postignuće, no bez korisnika je to samo skupa oprema. Jednako je važan prekogranični pristup kapacitetima u susjedstvu. Treba nacionalna strategija koja kapacitet povezuje s onima koji na njemu grade, dakle s istraživačima, novim tvrtkama i poduzećima.

Uvođenje u poduzeća je srž problema. Vraćam se na tih 12 posto, jer o tome sve ostalo ovisi. Možete graditi ispitna okruženja, superračunala i programe obrazovanja, ali ako poduzeća tehnologiju ne uvedu, sve ostaje na papiru. Cilj udruge CroAI je udvostručiti taj udio na 24 posto do 2028. Zvuči smjelo, ali prosjek Unije će dotad vjerojatno prijeći 30, pa ne ciljamo na vodstvo nego na to da prestanemo zaostajati.

Sigurnost nije zasebna tema. Prema pregledu prijetnji ENISA-e za 2025., krađa podataka porukom uz pomoć umjetne inteligencije čini više od 80 posto socijalnog inženjeringa. Lažne snimke više nisu zanimljivost nego alat za prijevaru. Hrvatska je rano prenijela direktivu NIS2 Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti, što je stvarno postignuće, ali nemamo posebnu sposobnost za prepoznavanje prijetnji izrađenih umjetnom inteligencijom. Predložio sam četiri koraka: središte za sigurnost umjetne inteligencije, nacionalne smjernice za prepoznavanje lažnih snimaka, module u obrazovanju za kibernetičku sigurnost i usklađivanje sa sigurnosnim zahtjevima za visokorizične sustave.

Javne usluge trebaju sljedeći sloj. Hrvatska u ocjeni digitalnih javnih usluga za građane stoji na 67,2, uz prosjek Unije od 79,4. U 2025. obrađeno je 415 milijuna digitalnih transakcija, dakle sustav podnosi količinu. Nedostaje mu pamet. Umjetna inteligencija može javnu upravu, zdravstvo i obrazovanje učiniti bržima i osobnijima, ali samo ako netko odredi projekte, postavi pokazatelje i isporuči ih do 2028.

Dotok stručnjaka postoji, ali je krhak. Rast broja stručnjaka u informatici od 16,2 posto u 2023. ohrabruje, a udio od 5 posto radne snage iznad je prosjeka Unije. Ti pomaci, međutim, nisu došli zbog osmišljene strategije obrazovanja nego unatoč njezinu izostanku. Pismenost o umjetnoj inteligenciji mora početi u školi, nastaviti se kroz studij i pratiti ljude kroz cijeli radni vijek. Inače gradimo na temelju koji se može osuti.

Prisutnost u svijetu treba postati utjecaj. Hrvatska se pridružila Globalnom partnerstvu za umjetnu inteligenciju, čime je dobila mjesto za stolom. Mjesto, međutim, nije glas. Djelatno sudjelovanje u radnim skupinama, prenošenje dobre prakse kući i zastupanje hrvatskih stajališta traže ustrajan rad. Države koje sudjeluju u pisanju pravila poslije igraju po pravilima koja im odgovaraju.

Vrijeme neće čekati

Sjednica je održana nekoliko dana prije svjetskog sastanka o umjetnoj inteligenciji u Indiji. Taj je raspored podsjetio na ono što je svima u dvorani već bilo jasno: riječ je o utrci koja ubrzava.

Hrvatskoj treba usklađena hitnost države, gospodarstva i akademske zajednice, a ne još jedan krug pljeska za mjesto na ljestvici. Sastavni dijelovi postoje. Pitanje je hoćemo li ih složiti na vrijeme ili ćemo sljedeće desetljeće objašnjavati zašto nismo.

Što obveze iz Akta o umjetnoj inteligenciji znače za pojedinu organizaciju, razložili smo na stranici o Aktu o umjetnoj inteligenciji i na stranici o upravljanju umjetnom inteligencijom.

Riskoria Advising & Professional Services savjetodavna je tvrtka za kibernetičku sigurnost i umjetnu inteligenciju koja organizacijama pomaže snaći se u današnjem digitalnom okruženju. Za upite pišite na info@riskoria.eu.