„Još samo dva komada na zalihi.” „Ponuda istječe za tri minute.” „Vaši kontakti već su iskoristili ovu priliku.” Nijedna od tih rečenica nije informacija. Sve tri su potez.

U prilogu Dnevnika HTV-a o digitalnoj manipulaciji govorio je Tomislav Vazdar, osnivač i direktor Riskorije, uz bihevioralnu znanstvenicu Sonju Perković sa Sveučilišta u Aarhusu, Tomislava Ramljaka iz Centra za sigurniji internet i stručnjaka za kibernetiku Marka Gulana. Tema su bili takozvani tamni obrasci, rješenja u sučelju osmišljena da korisnika navedu na odluku koju inače ne bi donio.

Strah da ćemo zaostati

Vazdar je opisao mehanizam koji radi bez ijedne neistinite rečenice. Poruke poput „vaši kontakti već su iskoristili ovu priliku” potiču osjećaj da ćemo nešto izgubiti ili propustiti, a odluku onda donosimo emotivno, a ne razumski.

Snaga tog poteza nije u ponudi nego u usporedbi. Čovjek koji vidi cijenu razmišlja o cijeni. Čovjek koji vidi da su drugi već odlučili razmišlja o sebi u odnosu na te druge, a to je razmišljanje brže i manje precizno.

Perković je na isti obrazac dodala i privid oskudice. Poruka „deset ljudi trenutačno razmatra ovu ponudu” stvara hitnost koja skraćuje vrijeme za razmišljanje, iako je čovjek možda htio još promisliti.

Vrijedi primijetiti i da su te poruke često provjerljivo netočne, a da to nikoga ne košta. Brojač koji odbrojava tri minute vrati se na tri minute pri sljedećem otvaranju stranice, a broj ljudi koji „trenutačno gleda ponudu” ne dolazi ni iz kakvog mjerenja. Kad manipulacija prijeđe u neistinitu tvrdnju, prestaje biti pitanje ukusa i postaje pitanje zavaravajuće poslovne prakse.

Prihvaćam sve, i što smo time rekli

Drugi dio Vazdarove opaske tiče se onoga što se dogodi jednim klikom. Kad prihvatimo sve, dali smo odobrenje da se podaci koriste, a iz tih se podataka stvaraju zaključci o tome kakav će nam se sadržaj prikazivati.

Tu je i kružnost koja se rijetko primijeti. Podaci se skupljaju da bi se pogodilo što nas pokreće, a onda se to znanje koristi da bi se sljedeći put lakše pogodilo. Svaki prihvaćeni skup uvjeta čini sljedeću poruku preciznijom, pa i uspješnijom.

Gumb za pristanak pritom je i sam tamni obrazac. Prihvaćanje je jedan klik i istaknuto je bojom, a odbijanje traži tri koraka kroz izbornik s postavkama. Razlika u trudu nije slučajna, ona je dio dizajna.

Zanimljivo je i koliko su ti potezi posuđeni iz prijevara. Hitnost, oskudica, društveni dokaz i strah od propuštanja iste su poluge kojima se služi i onaj tko pokušava izvući novac prijevarom, samo što ondje nema ni tvrtke ni računa. Razlika je u namjeri i u tome što jedno završi kupnjom koje se poslije kajemo, a drugo gubitkom bez robe.

Zašto mlađi nisu otporniji

Uvriježeno je mišljenje da mladi, odrasli uz tehnologiju, lakše prepoznaju manipulaciju. U prilogu je Gulan naveo suprotno: upravo zato što su odrasli uz nju, često uopće ne vide problem u načinu na koji je koriste.

Ramljak je dodao ono što stoji ispod svega, algoritme koji stalno nude novi sadržaj kako bi korisnik ostao što dulje, jer se to vrijeme zatim unovčuje. Poruka o oskudici djeluje na jednu odluku, a algoritam oblikuje sve što ćemo tog dana uopće vidjeti.

Za roditelje i škole iz toga slijedi konkretan zadatak. Djetetu ne treba zabrana nego rječnik: kad zna da se potez zove privid oskudice i da radi tako da mu skrati vrijeme za razmišljanje, prepoznat će ga i u igri i u trgovini. Isto vrijedi i za odrasle, jer imenovana tehnika prestaje djelovati na onoga tko je vidi.

Što na to kaže propis

Pravni okvir ovdje nije prazan. Opća uredba o zaštiti podataka traži da privola bude dobrovoljna, posebna, informirana i nedvosmislena, što pristanak izvučen zamornim izbornikom teško ispunjava. Akt o digitalnim uslugama uz to izrijekom zabranjuje sučelja koja korisnika zavaravaju ili njime upravljaju.

Europska komisija priprema i novi propis o digitalnoj pravednosti, koji bi takve prakse dodatno ograničio, osobito kad je riječ o djeci i maloljetnicima. Gulan je pritom opisao zašto je to trka: kad se otkrije pet manipulativnih tehnika, pojavi se stotinu novih.

Što se stvarno može napraviti

Za pojedinca djeluje jedno pravilo, i to bez ikakve tehnologije: odgoda. Odluka koja je stvarno dobra bit će dobra i za deset minuta, a hitnost je uvijek tuđa, ne naša. Isto vrijedi i za pristanak, jer izbornik s postavkama traje pola minute, a posljedica traje godinama.

Za organizacije pitanje je drukčije, i neugodnije. Tamni obrasci danas se mjere kao dobitak u konverziji, a sutra kao rizik usklađenosti i kao trošak povjerenja. Tvrtka koja ih koristi zarađuje na tome što korisnik nije stigao razmisliti, a to je posao koji sve teže prolazi i pred nadzornim tijelom i pred vlastitim klijentom.

Manipulacija na mreži ne traži ničiju tehničku slabost. Traži umor, žurbu i osjećaj da drugi znaju nešto što mi ne znamo. Obrana zato ne počinje programom nego time da se ta tri stanja prepoznaju kod sebe.

Cijeli prilog dostupan je na stranicama HRT-a.