Nacionalna kultura znatno utječe na to kakva će biti kultura sigurnosti u organizaciji. Vrijednosti, uvjerenja i navike oblikuju način na koji ljudi razmišljaju o riziku i kako na njega odgovaraju.

U sredinama koje cijene zajedništvo i poštovanje hijerarhije ljudi će prije poslušati nadređenoga, pa i onda kad uputa nije dobra za sigurnost. To otežava provedbu pravila i prijavu incidenata.

U sredinama koje cijene samostalnost ljudi će prije preispitati uputu i sami poduzeti nešto. To sigurnosti može koristiti, jer vodi kritičkom mišljenju i većoj spremnosti da se incident prijavi.

Važna je i razina povjerenja u društvu. Ondje gdje je povjerenje visoko ljudi su otvoreniji i lakše dijele saznanja o rizicima, pa je suradnja bolja. Ondje gdje je nisko, ljudi su sumnjičavi i zadržavaju obavijesti za sebe, što gradnju kulture otežava.

Izazovi

• Razlike u kulturi. Iste upute u različitim sredinama ne znače isto, pa je teško postići ujednačenu kulturu u cijeloj organizaciji.
• Jezik. Jezična prepreka otežava razgovor o riziku i provedbu pravila.
• Propisi. Organizacija mora poštovati propise svake države u kojoj posluje, što je za velike sustave složeno.

Što se može učiniti

• Procijeniti zatečeno stanje. Prvo treba razumjeti koje su kulture zastupljene u organizaciji, kroz razgovore i ankete.
• Napisati plan. Tek kad zna sliku, organizacija može napisati plan prilagođen svojim potrebama i razlikama koje postoje.
• Provoditi ga s osjećajem za razlike. Isti sadržaj u različitim sredinama traži drukčiji način obraćanja.
• Mjeriti i popravljati. Redovito provjeravajte djeluje li ono što ste uveli i mijenjajte ono što ne djeluje.

Kako to izgleda u praksi

Programi koji su se pokazali dobrima obično počivaju na četiri stvari: redovitoj obuci koja prati aktualne prijetnje, jasnoj odgovornosti uz pravila koja se doista primjenjuju, suradnji i razmjeni saznanja među zaposlenicima te stalnom vrednovanju i doradi programa.

Priprema za ono što dolazi

Organizacija mora pratiti kako se prijetnje mijenjaju i biti spremna prilagoditi svoj program. Pomaže praćenje struke, sudjelovanje na skupovima, redovita procjena rizika i, najviše, uključivanje samih zaposlenika.

Za hrvatske obveznike to nije samo dobra praksa. Mjera 1 iz Priloga II. Uredbe o kibernetičkoj sigurnosti traži da upravljačko tijelo usvoji politiku, osigura sredstva i jednom godišnje primi izvješće o stanju, a Mjera 4 redovitu obuku zaposlenika.

Zaključak

Nacionalna kultura oblikuje kulturu sigurnosti. Tko razumije razlike u vlastitoj organizaciji i zna ih uzeti u obzir, gradi otporniju kuću.

Riskoria pomaže organizacijama svake veličine izgraditi kulturu koja rizik prepoznaje na vrijeme. Nudimo procjenu rizika, procjenu kulture sigurnosti, obuku i izradu te provedbu programa. Javite nam se ako Vas zanima kako to izgleda kod Vas.