RISKORIA ADVISING & PROFESSIONAL SERVICES D.O.O. · ZAGREB+385 97 737 1345INFO@RISKORIA.EU

Što Hrvatska treba ispregovarati prije nego što Pantheon AI dobije dozvole

27. LISTOPADA 2026.·11 MIN ČITANJA·TOMISLAV VAZDAR

Podatkovni centar od jednog gigavata Hrvatskoj može donijeti znanje, istraživanje i nove tvrtke, ili samo račun za struju i najamninu.

O tome se odlučuje prije nego što se izlije prvi temelj.

Pantheon AI kod Topuskog predstavlja se kao najveća investicija u hrvatskoj povijesti. Procjene vrijednosti prelaze 50 milijardi eura, snaga bi trebala biti jedan gigavat, a početak rada najavljen je za 2029. O projektu je za Megawatt, energetski prilog tjednika Nacional, govorio Tomislav Vazdar, CISSP, ISO/IEC 27001 LA, direktor Riskorije. Objasnio je zašto je projekt istodobno prilika i sigurnosni problem.

Pristup nitko nije zajamčio

Pantheon je privatni projekt. Investitori ga opisuju kao kapacitet za europske obrambene, obavještajne i komercijalne korisnike, a imena korisnika nisu javna. Cijeli kapacitet može se unaprijed prodati velikim stranim klijentima, upozorava Vazdar. Hrvatskom znanstveniku centar sat vremena vožnje od Zagreba tada bi bio jednako nedostupan kao i onaj u nekoj drugoj zemlji.

Model umjetne inteligencije uči na golemim količinama podataka, a to traži tisuće specijaliziranih procesora koji rade danima ili tjednima bez prestanka. Hrvatski fakulteti i tvrtke takvu snagu danas zakupljuju od stranih pružatelja, plaćaju po satu i šalju svoje podatke na tuđe poslužitelje. Kad bi do nje mogli doći u Hrvatskoj i pod europskim pravom, bolnica bi mogla razviti sustav koji radiolozima pomaže čitati snimke. Podaci pacijenata pritom ne bi napustili zemlju. Javna uprava i škole dobile bi modele koji razumiju hrvatski jezik i propise. Energetske tvrtke preciznije bi predviđale proizvodnju iz sunca i vjetra. Mala tehnološka tvrtka mogla bi provjeriti ideju bez ulaganja koje si ne može priuštiti. Ništa od toga ne događa se samo od sebe, nego samo ako je pristup dogovoren unaprijed.

Meta nisu samo hakeri

Centar takvih razmjera meta je i državama, i to ne samo digitalnim putem. Ovogodišnji sukobi pokazali su da su podatkovni centri postali vojne mete. Napadi dronovima izazvali su požare, nestanak struje i višemjesečne prekide usluga o kojima su ovisile banke i trgovci. Hrvatska nije u ratu, ali centar čiji investitori najavljuju obrambene i obavještajne korisnike u svakoj krizi postaje strateška meta. Dronovi su jeftini i dostupni i kad rata nema.

Kad je sve na jednom mjestu, jedan uspješan napad pogađa velik broj korisnika odjednom. Oporavak traje mjesecima jer se specijalizirana oprema ne nabavlja brzo. Oprema i softver dolaze od desetaka proizvođača, pa zlonamjerni kod može ući u uređaj ili ažuriranje prije nego što stigne u centar. Ljude s ključevima od sustava netko može podmititi, ucijeniti ili prevariti, a tko onesposobi hlađenje, zaustavlja centar bez ijednog upada u poslužitelje. Umjetna inteligencija dodaje krađu gotovog modela i trovanje podataka iz kojih model uči. Model nakon toga donosi pogrešne zaključke, a da to nitko ne primijeti.

Zato zaštita, prema Vazdaru, počinje od lokacije i projekta, a ne od vatrozida. Trebaju otporne zgrade, obrana od dronova, više neovisnih izvora struje i veza te rezervni kapaciteti izvan kampusa. Slijede podijeljene mreže, šifrirani podaci, provjereni dobavljači i uvježbani planovi oporavka. Pružatelji usluga podatkovnih centara obuhvaćeni su Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti, ali od vojne prijetnje privatni operater ne može se braniti sam. Takav objekt treba unaprijed uključiti u nacionalni sustav zaštite kritične infrastrukture.

Koliko vrijednosti ostaje u Hrvatskoj

Strani klijenti u centru ovih razmjera ionako će biti većina i to samo po sebi nije problem. Problem nastaje ako Hrvatska da struju, zemlju, dozvole i priključak na mrežu, a dobit, znanje i intelektualno vlasništvo ostaju negdje drugdje. Većina hrvatskih tvrtki već koristi strane oblake, kao što ni prijevoznik ne mora proizvoditi kamione. Loše je ostati samo kupac gotovih proizvoda.

Europske AI gigatvornice grade se uz javni novac, pa im je otvoren pristup za znanstvenike i male tvrtke uvjet od prvog dana. Privatni projekt takvu obvezu nema dok je država ne ispregovara, a poluge su joj prostorni plan, dozvole i priključak na mrežu. Otvoreno je i pitanje nadležnosti. Ako je operater pod stranom nadležnošću, propisi te zemlje mogu njezinim tijelima omogućiti pristup podacima i kad su pohranjeni u Europi. Podaci građana i javnog sektora zato smiju ondje biti samo uz jamstvo da ostaju isključivo pod europskim pravom.

Obećanja koja treba upisati u ugovor

Gradnja zapošljava mnogo ljudi, ali privremeno. Centar koji radi zapošljava relativno malo stručnjaka, a troši golemu količinu struje. Bez ugovorenih obveza zato može gospodarstvu donositi malo više od najamnine i poreza. Investitori projekt zovu razvojnim i inovacijskim centrom, a Vazdar predlaže da se to obećanje pretoči u obveze. Prva je zajamčen dio računalne snage za sveučilišta, istraživače i mlade tvrtke po povoljnoj cijeni i uz javna pravila dodjele. Druga su timovi koji u Hrvatskoj razvijaju modele i softver, a ne samo održavaju opremu. Tu su i suradnja s fakultetima i strukovnim školama te prilika za domaće dobavljače. Toplina poslužitelja mogla bi grijati zgrade ili staklenike u okolici. Sve to mora imati rokove, javno godišnje izvješće i posljedice ako se obveze ne ispune.

Trenutak koji se ne vraća

Država ima najveću pregovaračku moć dok se donose prostorni plan i dozvole. Kad se izdaju, te moći gotovo više nema. Ta pouka vrijedi i daleko izvan Topuskog. Poznaje je svaka organizacija koja je najprije potpisala ugovor s pružateljem usluga u oblaku. Tek je onda pitala gdje su joj podaci, tko im može pristupiti i kako izaći iz ugovora.

Koristi li Vaša organizacija vanjske podatkovne centre, oblak ili usluge umjetne inteligencije? Provjerite što o pristupu, nadležnosti, prekidima rada i izlasku iz ugovora piše u samim ugovorima, a što samo u prezentacijama dobavljača. Sigurnost lanca opskrbe jedna je od mjera koje traži ZKS, a odgovornost za nju ne prelazi na dobavljača potpisom. Slično vrijedi za obveze onih koji uvode sustave umjetne inteligencije prema Aktu o umjetnoj inteligenciji. Riskoria pomaže takve odnose provjeriti dok je potpis još u Vašim rukama.

Intervju je objavljen u prilogu Megawatt tjednika Nacional, broj 55, listopad 2026.

ZKS COPILOT

Pitanje o Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti? Copilot odgovara po mjeri i podmjeri, uz članak propisa.

Pitajte
PODIJELITE OVAJ TEKST
NOVE OBJAVE

Jedna poruka svaka dva tjedna, s poveznicom na novi tekst.

O AUTORU

Tomislav Vazdar vodi Riskoriju, savjetodavnu tvrtku za kibernetičku sigurnost, upravljanje rizicima, umjetnu inteligenciju i zaštitu podataka. U struci je više od dvadeset i pet godina, govori na konferencijama i za medije.

Povezani tekstovi

Trebate mišljenje o svojoj situaciji, a ne opći tekst?

Pola sata, bez obveze. Umjesto općeg teksta dobit ćete odgovor za svoju kuću.

Dogovorite razgovorINFO@RISKORIA.EU · +385 97 737 1345