Najgore u ovoj prijevari nije to što žrtva ne primijeti da je pokradena. Najgore je to što mjesecima misli da je ulagač.

RTL Danas javio je o slučaju sa šireg bjelovarskog područja u kojem je sedamdesetogodišnjak ostao bez 520 tisuća eura. Povjerovao je lažnom članku u kojem se likom predsjednika Vlade poziva na ulaganje u dionice, naftu i zlato. Ostavio je podatke, pa uplaćivao malo po malo, dok nije ostao bez svega. O tome kako takva prijevara radi govorio je Tomislav Vazdar, osnivač i direktor Riskorije.

Prijevara koja traje mjesecima, ne minutama

Postupak je poznat pod imenom koje ružno zvuči, tovljenje svinja. Nije riječ o jednom kliku nego o odnosu koji se gradi tjednima. Prvo se uspostavi povjerenje, zatim slijedi mala uplata koja donese vidljivu zaradu, pa još jedna, sve dok iznosi ne narastu. Zaslon cijelo vrijeme pokazuje kako ulaganje raste, a taj je zaslon dio prijevare.

Vazdar objašnjava što se pritom događa u glavi. Stvara se psihološki učinak u kojem čovjek vjeruje samo ono što želi vjerovati, dolazi do kognitivne disonance i nastane usporedna stvarnost u kojoj je on razborit ulagač, a ne žrtva. Zato upozorenja obitelji ne prolaze. Ne obraćaju se osobi koja je prevarena, nego osobi koja je uvjerena da upravlja svojim novcem.

Zašto lice iz vijesti prodaje ulaganje

Ono što je posljednje dvije godine izraslo jest sposobnost da se jeftino napravi uvjerljiva laž. Vazdar kaže da je napredak generativne umjetne inteligencije golem i da je danas moguće stvoriti lažne osobe koje djeluju kao prave. U Hrvatskoj se to najviše vidi kroz političare i poznate osobe koji naizgled reklamiraju proizvode i ulaganja.

To nije napad na banku ni na sustav. Nijedna tehnička kontrola nije pala. Pala je pretpostavka koju svi nosimo od djetinjstva: da lice i glas jamče da je netko doista rekao ono što čujemo. Ta pretpostavka danas više ne stoji, a to je promjena koja se tiče svakoga, ne samo onih koji rade s računalima.

Zašto su na meti stariji ljudi

Meta su često osobe od šezdeset i sedamdeset godina. Vazdar se poziva na podatke FBI-ja prema kojima su osobe starije od šezdeset godina statistički podložnije prijevari, i objašnjava zašto. Ne zato što su lakovjerne, nego zato što dolaze iz drugog doba, u kojem se medijima moglo vjerovati i u kojem lažnih sadržaja nije bilo na svakom koraku. Uz to često nedostaje i digitalne i financijske pismenosti.

Iz toga slijedi nešto praktično za obitelji. Razgovor o prijevarama ne treba voditi kad se sumnja da je nešto krenulo po zlu, nego prije, i to bez ismijavanja. Osoba koja se boji da će ispasti naivna neće nikome reći ni kad počne sumnjati, a upravo je to razdoblje u kojem se gubitak još može zaustaviti.

Tvornice prijevara nisu slika govora

Vazdar govori o prekograničnom kriminalu i o velikim prevarantskim središtima, u Mianmaru i Kambodži te u Lagosu u Nigeriji, koja varaju cijeli svijet. Riječ je o organiziranom poslu s odjelima, smjenama i pisanim uputama za razgovor, a ne o pojedincima za računalom.

Veličinu tog tržišta procjenjuje na oko petnaest milijardi eura godišnje na svjetskoj razini, uz udio Europe od dvadeset do trideset posto, što na dnevnoj razini znači između pet i deset milijuna eura. Zato ni jedna policija tu ne može mnogo sama, a slučajevi u kojima se lanac raskrinka najčešće dolaze iz zajedničkih akcija, primjerice onih koje vodi Europol. O ljudskoj strani tih središta pisali smo u objavi o prevarantskim središtima i trgovini ljudima.

Novac se rijetko vraća

Na pitanje može li se izgubljeno vratiti, Vazdar je bio kratak: to su novci koji su već otišli i teško ih je vratiti. Prolaze kroz nekoliko računa i kriptovaluta u roku od nekoliko sati, a svaki prijelaz granice usporava svaki pokušaj zaustavljanja.

Zato je jedini trenutak u kojem se stvarno može utjecati onaj prije uplate. Tri pitanja hvataju gotovo sve slučajeve. Je li ponuda došla do mene, a ja je nisam tražio. Postoji li razlog za žurbu koji je postavio netko drugi. Mogu li novac podići natrag jednako lako kao što sam ga uplatio. Ako je odgovor na prvo i drugo potvrdan, a na treće nije jasan, riječ je o prijevari.

Ako se već dogodilo

Prvi je korak prestati uplaćivati, koliko god uvjerljivo zvučalo da je za povrat potrebna još jedna uplata poreza ili naknade. To je zaseban obrazac i uvijek je laž. Zatim odmah nazvati banku, jer u prvim satima ponekad postoji mogućnost zaustavljanja, i prijaviti policiji, uz sve poruke, brojeve računa i poveznice sačuvane u izvornom obliku.

I posljednje, a nije najmanje važno. Prijevara ovog razmjera nije znak da je netko naivan, nego znak da je netko cijelim poslom bio usmjeren na njega. Osobi koja je to prošla treba razgovor s nekim od povjerenja, a često i stručna pomoć, jer gubitak ušteđevine u poznim godinama nije samo financijski događaj. Alat koji pomaže prepoznati obrasce takvih prijevara opisan je na stranici o HeartOSINT-u, a prilog RTL-a Danas dostupan je na njihovim stranicama.