Amerika je najavila pola bilijuna dolara za umjetnu inteligenciju, a Kina je tjedan dana kasnije istim novcem postavila pitanje je li taj novac uopće potreban.

EQT Group, jedan od najvećih svjetskih investitora u privatni kapital, u svom je magazinu ThinQ 2. travnja 2025. objavio analizu o dva događaja koja su u siječnju iste godine protresla ulagače u umjetnu inteligenciju: američki projekt Stargate i kineski model DeepSeek. U tekstu je opsežno citiran Tomislav Vazdar, profesor na OPIT-u i osnivač Riskorije, uz ekonomista Richarda Whittlea sa Salford Business School.

Stargate: rekordna oklada na infrastrukturu

Projekt Stargate, zajednički pothvat OpenAI-a, SoftBanka, Oraclea i fonda MGX iz Abu Dhabija, najavljen je u siječnju 2025. s ciljem uloge od 500 milijardi dolara u američku AI infrastrukturu tijekom četiri godine, uvjetovano prikupljanjem vanjskog kapitala. Naziv Stargate namjerno priziva Projekt Manhattan i program Apollo, uz prizvuk znanstvene fantastike: u istoimenom filmu iz 1994. junaci putuju svemirom kroz tajni portal, dok AI inačica projekta govori o podatkovnim centrima, optičkim kabelima i lancima opskrbe poluvodičima. Konzorcij iza projekta tvrdi da će učinak biti jednako dubok. „To je najveće ulaganje te vrste, nešto slično se dosad nije dogodilo”, rekao je Vazdar za EQT. „Njegov razmjer pokreće utrku u naoružanju umjetnom inteligencijom.” Ako ostatak svijeta ne uspije držati korak, dodaje, američke će tvrtke dominirati kapacitetom za obradu podataka i zadržati prednost u velikim AI modelima.

Stvarni iznosi zasad znatno zaostaju za najavljenom brojkom: Financial Times je pisao o po 15 milijardi dolara koje su uložili OpenAI i SoftBank, dok The Information navodi po 19 milijardi svaki, uz dodatnih sedam milijardi od Oraclea i MGX-a. Jedini čvrsti projekt zasad je podatkovni centar u Abileneu u Teksasu, koji je Oracle gradio i prije Stargatea. Microsoft, glavni ulagač u OpenAI i tehnološki partner Stargatea bez izravnog financijskog udjela, samo je nekoliko tjedana ranije samostalno najavio 80 milijardi dolara godišnjih kapitalnih ulaganja vezanih uz umjetnu inteligenciju, što pokazuje koliko je utrka već bila u tijeku prije samog Stargatea. Prema procjeni analitičke kuće Dell’Oro Group, samo Sjedinjenim Državama u sljedećih pet godina treba oko bilijun dolara ulaganja u AI infrastrukturu, dakle Stargate sam pokriva tek polovicu te potrebe.

Richard Whittle ističe da je Stargate ipak već postigao nešto važno, i to političkom podrškom: „Daje američkom financiranju umjetne inteligencije jasniji smjer. To je snažan signal tržištu da smo spremni učiniti sve što je potrebno.” Whittle i Vazdar slažu se da bi Stargate mogao povećati ukupna ulaganja, ali i preusmjeriti kapital s manjih startupova koji rade na softverskim inovacijama, sigurnosti ili regulatornim rješenjima.

DeepSeek: kineski Sputnjik trenutak

Tjedan dana nakon Stargatea, kineska tvrtka DeepSeek objavila je otvorene modele V3, R1 i Janus Pro koji su, prema mnogim mjerilima, konkurentni američkim vodećim modelima, uz znatno manju potrebu za računalnom snagom. Dario Amodei, izvršni direktor Anthropica, ustvrdio je da DeepSeek nije jedinstveni proboj, nego model približan performansama američkih modela starih sedam do deset mjeseci. Njegov suosnivač Jack Clark opisao je DeepSeek kao „korak unaprijed koji se ne može poništiti”, jer je model R1 dvadeset puta jeftiniji za korištenje od OpenAI-jevog GPT-o1.

Vazdar DeepSeekove modele opisuje kao „pristrane i tehnološki starije”, ali vrlo pristupačne: „DeepSeek je pokazao da se snažni modeli mogu izgraditi na starijem hardveru”, unatoč američkim izvoznim ograničenjima na najnaprednije čipove. Prema njegovim riječima, upravo je to ono što DeepSeek čini pravim Sputnjik trenutkom: kineske tvrtke sada su ozbiljna konkurencija, i to na sasvim drukčiji način, kroz omjer cijene i vrijednosti umjesto najviše moguće izvedbe.

Što to znači za ulagače i tehnološke odluke

DeepSeek je kod dijela ulagača poljuljao pretpostavku da će budućnost umjetne inteligencije odrediti isključivo razmjer i infrastruktura. „Shvaćaju da napredak u umjetnoj inteligenciji nije samo pitanje infrastrukture”, kaže Vazdar, otvarajući prostor manjim, usmjerenim modelima prilagođenima pojedinim industrijama. Ako potrošači i tvrtke počnu birati omjer cijene i vrijednosti umjesto najbolje moguće izvedbe, koristit će manje podataka, propusnosti i energije, što izravno utječe na potrebu za infrastrukturnim ulaganjima.

Whittle podsjeća da rizik nikad nije bio jednak nuli, samo je sada postao vidljiv: „Postoji mogućnost da se pojavi nešto potpuno neočekivano što bi obezvrijedilo to ulaganje. Time se samo povećava percepcija rizika, koja posljednjih četiri ili pet godina jednostavno nije postojala na tržištu, a sada odjednom postoji.” Ipak, ni on ni Vazdar ne očekuju usporavanje ulaganja: Francuska je već u veljači najavila 109 milijardi eura za vlastitu AI infrastrukturu, izrijekom nazvanu „francuskim Stargateom”.

Zašto je ovo važno i za hrvatske organizacije

Za organizacije koje danas biraju dobavljača umjetne inteligencije, poruka iz teksta nije da jeftiniji model automatski znači lošiji izbor, nego da razmjer infrastrukture više nije jedino mjerilo kvalitete niti jamstvo sigurnosti. Kad se u poslovanje uvodi model razvijen izvan Europske unije, poput DeepSeeka, otvaraju se pitanja porijekla podataka, transparentnosti i usklađenosti s Aktom o umjetnoj inteligenciji, koja se ne smiju rješavati tek nakon uvođenja alata u rad.

Riskoria pomaže organizacijama procijeniti rizike odabira i uvođenja AI modela kroz usluge AI Governance i praćenje obveza iz Akta o umjetnoj inteligenciji. Izvorni članak dostupan je na EQTgroup.com.