Kako računalstvo napreduje, tako raste i naše oslanjanje na njega. Kiberpsihologija, koja proučava odnos čovjeka i tehnologije, donosi zanimljive nalaze. Na forumu JumpIT 2023. izv. prof. dr. sc. Robert Kopal upozorio je na pojavu da se ljudi sve češće obraćaju razgovornim programima poput ChatGPT-a iz razloga koji nemaju veze s traženjem informacija. Tumačenje je prepustio publici, a u pozadini je, čini se, ljudska potreba za društvom, koja u konačnici vodi manjem broju stvarnih susreta. Odakle ta promjena i što znači za naš odnos s tehnologijom?

1. Privlačnost predvidljivosti

Čovjek je po naravi nepredvidljiv. Osjećaji, promjene raspoloženja i osobne sklonosti čine razgovor zahtjevnim. Program je dosljedan i predvidljiv, što mnogima godi. Uvijek je dostupan, ne osuđuje i odgovara na temelju onoga što je naučio.

2. Udobnost anonimnosti

Otvoriti se drugoj osobi nije lako. Strah od osude ili nerazumijevanja je stvaran. Program nudi prostor bez osude, u kojem korisnik može reći što misli i čega se boji, bez straha od posljedica ili ogovaranja.

3. Odgovor odmah

Naviknuli smo na trenutačan odgovor, bilo da tražimo nešto na mreži ili naručujemo hranu. Program tu potrebu ispunjava, jer odgovara u nekoliko sekundi, za razliku od čovjeka koji je možda zauzet.

4. Izbjegavanje emocionalnog napora

Ljudski odnosi traže emocionalni napor, trud da se drugoga razumije i da se snađemo u tuđim osjećajima. Nekome je taj napor prevelik, osobito u razdoblju kad mu je teško. Razgovor s programom taj napor uklanja.

5. Usamljenost današnjice

Iako smo povezaniji nego ikad, usamljenost raste. Nekima program popunjava prazninu i daje privid društva bez zapleta koje nose ljudski odnosi. To može biti privremeno olakšanje, ali digitalno društvo ne može zamijeniti dubinu ljudske veze.

6. Utjecaj izolacije

Događaji poput pandemije bolesti COVID-19 mnoge su odveli u izolaciju i smanjili prilike za susret licem u lice. U takvim su okolnostima digitalni alati, pa i razgovorni programi, postali način da se zadrži barem nekakav dodir s drugima.

Rastuća potreba za društvom u obliku programa pojava je koja zaslužuje ozbiljno istraživanje. Te tehnologije donose stvarnu korist, od predvidljivosti do brzine. Ipak, treba pažljivo držati ravnotežu između razgovora s čovjekom i razgovora sa strojem. Naša duševna narav počiva upravo na složenosti i nepredvidljivosti ljudskih odnosa.

U kibernetičkoj sigurnosti čovjekovo opažanje, osjećaj za situaciju i sposobnost da se odluči prije nego što se dogodi šteta i dalje su prva crta obrane, koliko god tehnologija podizala zidove. To potvrđuje ono što se često čuje: koliko god se svijet računalno umrežavao, vrijednost ljudske veze ostaje nezamjenjiva. Ona oblikuje naš unutarnji život, a i našu sigurnost.